Poučno

Napuštenost – rana na duši koja sputava ostvarenje životnih ciljeva

Ranu na duši koju stvara osećaj napuštenosti nose ljudi koji su kao deca imali osećaj duboke usamljenosti. Ova rana javlja se uglavnom do treće godine. Aktivira se u odnosu sa roditeljem suprotnog pola, za razliku od rane odbačenosti koja nastaje sa roditeljem istog pola. Međutim, u praksi nisu retki obrnuti primeri – kada osoba ima ranu odbačenosti od roditelja istog pola i napuštenosti od roditelja suprotnog pola.

Napustiti nekoga znači ostaviti ga, prepustiti ga, ne brinuti se više o njemu. Postoji mnogo razloga za nastajanje rane napušetnosti. Na primer, ako neko od roditelja nije bio dovoljno prisutan ili je postojala emocionalna barijera koja detetu nije dozvoljavala da oseti njegovo prisustvo u potpunosti.

Kada se majka posveti novorođenom detetu, starije dete će imati osećaj da ga ona svaki put napušta kako bi bila sa bebom. U situacijama kada dete ostaje samo u bolnici takođe se može javiti osećaj napuštenosti. Izgubljeni blizanac stvara duboku ranu napuštenosti sa kojom se osoba u životu veoma teško nosi.

Ako roditelji previše rade i ne provode vreme sa detetom ili ga ostavljaju da nedelje i mesece provodi kod babe i dede, nastaje osećaj napuštenosti. Svako razdvajanje od roditelja dete može da protumači kao napuštanje koje stvara duboku ranu na duši.

 

Maska koju formira rana napuštenosti

Osoba koja pati od napuštenosti oseća emotivnu glad. Maska koju formira kako bi se zaštitila i pokušala da sakrije ovu ranu je zavisnost. Stalna potreba za pažnjom, podrškom, savetom i stvaranje problema tamo gde ih nema karakteristični su za osobu sa ranom napuštenosti.

Zbog toga je često ovaj tip u ulozi žrtve i ume da preuveličava čak i svoje zdravstvene tegobe kako bi privukao pažnju. Često naglašava da je zapostavljen, da su ga svi ostavili ili sve mora da radi sam. Tek kada dobije podršku i punu pažnju drugih, oseća se voljeno i cenjeno. Kada upoznate osobu koja stalno ponavlja da nešto ne može da podnese i da sa nečim ne može sama da se nosi, verovatno upravo ona u sebi ima duboku ranu napuštenosti.

Svaki neuspeh doživljava tragično i ne preduzima konkretne korake da ostvari svoje važne životne ciljeve. Zavisnoj osobi se čini da nikada ničega nema dovoljno. Sklona je dramatizaciji velikih razmera.

Na primer, u situaciji kada joj partner ne javi da će kasniti, ova osoba stavlja sebe u prvi plan i postavlja se kao žrtva, uz obrazloženje da je partner na taj način muči. Takođe, može veoma dugo da ostane u nekvalitetnom i toksičnom partnerskom odnosu, jer ima veliki strah od napušanja i samoće. Ume da predvidi probleme u vezi, ali je u stanju da dugo veruje da je sve u redu, samo da ne bi bila ostavljena. Sa svakim novim problemom, osoba sa ranom napuštenosti dobija sve više pažnje i oseća da neće ostati napuštena. Teže od svih problema može da podnese napuštenost i zbog toga nosi masku zavisnosti.

 

Kako izgleda osoba sa ranom napuštenosti

Zavisne osobe koje u sebi nose ranu napuštenosti, karakteriše mlitavo telo, nedovoljno razvijena muskulatura tako da telo izgleda kao da mu treba nešto da ga drži uspravnim. Ova osoba veruje da ni u čemu ne može uspeti sama i da joj je za ostvarenje ciljeva uvek potrebna nečija pomoć i podrška.

Karakteristika rane napuštenosti su i krupne tužne oči, pogurena leđa, opušteni i mršavi neki delovi tela, poput ramena, grudi, zadnjice, obraza, trbuha, svakako nedostatak mišićnog tonusa. Fizičke tegobe koje često ima zavisna osoba su, između ostalih: astma, problemi sa bronhijama, pankreasom i nadbubrežnom žlezdom, depresija, migrena, bolovi u leđima, agorafobija.

Kada vidite da neko traži previše pažnje na nekom grupnom druženju i da govori isključivo o sebi i svojim problemima, pogledajte njegovo telo i primetićete da ima karakteristike zavisne osobe.

 

Ponašanje i reakcije u odnosima sa drugima

Najintenzivnija emocija koju zavisni može doživeti je tuga. Oseća je iz dubine duše i ne može objasniti odakle dolazi i zbog toga traži prisustvo drugih. Ovom tipu osobe čak je i fizički teško da napusti neko mesto ili osobu. U stanju je da ostane tamo gde ne napreduje i nije srećan, čak i kada ima šansu da poboljša kvalitet svog života. Zbog osećaja izolovanosti, često se zatvara u odnosu sa sobom koju želi. Boji se emocija koje mu pažnja i ljubav mogu stvoriti pa ima običaj da stavi tačku na vezu onda kada postane ozbiljnija. Podrška koja je zavisnoj osobi najpotrebnija je odobravanje drugih, zato često izgleda neodlučno. Nekada deluje kao lenja osoba jer joj je potrebno nečije prisustvo. Tek kada shvati da ima nekoga pored sebe, preduzeće korake i uraditi nešto što je mogla mnogo ranije da uradi.

Često traži savete, dok ne dođe do rešenja i na kraju svakako uradi kako želi, jer joj nije ni bio potreban savet, već podrška. Samoća je najveći strah osobe sa ranom napuštenosti. Stalno se pita: „Šta će biti sa mnom kada me svi ostave?” Zbog toga se lepi za druge, spremna je na razne iskorake i kompromise, samo da je drugi ne bi napustili.

Onaj koji pati od rane napuštenosti ne brine dovoljno o sebi i svaki put odustaje od ostvarenja cilja do koga mu je stalo. Nanosi patnju svojoj duši i svom telu.

Ukoliko se prepoznajete u ovim životnim situacijama, to je prvi korak ka isceljenju, jer ste pronašli svoju ranu. Promena koju želite da doživite je moguća, a najbolji način da je postignete je program za ostvarenje ciljeva LIFE PROJECT koji će vas osloboditi svega što vas sputava i probuditi vaše potencijale koji su vam potrebni za život sa svrhom.

Slični članci

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *